Bez mira, napetost je stalno prisutna. Bez ljubavi, empatija ne postoji. Bez vere, uspeh izostaje. Bez nade, nema ni pokušaja. Ovo je poznata priča o životu, čoveku, osećanjima, ali iz perspektive četiri sveće. Svako od nas ih poseduje i bira koliko će koja goreti, odnosno koliko u nama gori želja za Mirom, Ljubavlju, Verom i Nadom…
U prostoriji su polako gorele četiri sveće. Bila je gotovo potpuna tišina i mogao se čuti njihov razgovor. Prva sveća reče: „Ja sam Mir. Ljudi ne uspevaju da me sačuvaju, mislim da ću se ugasiti”. I odmah se ugasila.
Druga sveća je rekla: „Ja sam Vera. Nažalost, mnogi ljudi smatraju da nisam neophodna, zato nema smisla da gorim i dalje”. Tek što je to izgovorila, dunuo je lagani povetarac i ugasio je. Treća sveća je žalosno progovorila: „Ja sam Ljubav. Nemam više snage! Ljudi me često zaboravljaju i stavljuju po strani. Čak zaborave da vole one sebi najbliže…” I istog trenutka se i ona ugasila.
Nedugo zatim, u sobu je ušlo dete. Upita: „Šta je ovo? Trebalo je da gorite do kraja”. Upitavši to, počelo je da plače. Tada se oglasila četvrta sveća: „Ne boj se, dok god ja gorim moći ćemo da upalimo ostale sveće! Ja sam Nada”.
Sa sjajem u očima, dete je uzelo sveću Nade i zapalilo ostale sveće.
Pored ove, postoji i hrišćanska priča o trima Svetim mučenicama Veri, Nadi i Ljubavi i majci im Sofiji.
Add Comment