Na sceni „Raša Plaović“ u Narodnom pozorištu u Beogradu, večeras će od 20 časova i 30 minuta biti odigrana duodrama „Mali bračni zločini“.
(Fotografije: Duodrama „Mali bračni zločini“, 2011)
Od Drugog uvek očekujemo odgovor, očekujemo da on bude odgovor i upravo otuda dolazi sav onaj bol koji nanosimo jedni drugima u ljubavi. U ljubavi ne prihvatamo ono što ostaje neobjašnjivo: udaljenost, prazninu koju ostavlja zadovoljena seksualnost, zasićeno telo, sve ono što otvara put ka duši, pa i ka onome što razdvaja bića. Mislimo da druga bića posedujemo, a u stvari sebe stavljamo u posed. Ljudi su ljubav izmislili radi seksa, a telo nikada ne daje potpuno zadovoljenje. Da li ćemo to prihvatiti? Prihvatamo li drugog s njegovom neograničenom različitošću? To je cena sreće, mada svi dobro znamo da je čovek retko kada spreman za sreću. Sreća je suviše teška. Na bol prisiljavamo druge zbog svih svojih neutaženih želja, bilo zato što oni jesu naša želja, bilo zato što više nećemo da to budu. Bol je uvek lakši.
O bolu autor potanko raspravlja u ovom komadu, u kojem čovek otkriva beskrajno zagonetan karakter Drugoga. Njegova lucidnost omogućuje mu da prihvati Drugog i da sa njim uspostavi odnos, iako će ubuduće nositi pečat neodređenosti i nesigurnosti koja Drugog drži u zatvorenom krugu.
(Fotografije: Duodrama „Mali bračni zločini“, 2011)
„Kada vidite ženu i čoveka pred matičarem, upitate li se ko će od njih dvoje biti ubica?“ Da li je bol u ljubavi neminovan? Da li svako želi da svede na minimum Drugoga i njegovu različitost? Žil i Liza se ponovo sreću posle Žilove nesreće, zbog koje je doživeo amneziju. On Lizu više ne prepoznaje. Da li je ona zaista njegova žena? Da li je to zaista njegov stan, zapravo njihov stan? Sam je sebi postao neznanac. Postavlja pitanje. Ona, međutim, takvo ponašanje ne prihvata: on je njen muž i gotovo! On i dalje sumnja: „Pričali su mi da postoji mreža udovica koje se bave prometom osoba pod amnezijom“. Žilova amnezija će im omogućiti da, sasvim bezazleno, zarone do dna svog bračnog odnosa. Šta će tu otkriti? Jesu li su bili ljubomorni? Da li su imali razloga za ljubomoru? Međutim, izgleda da sve ide u prilog obostranoj vernosti. Nevolja jeste što je voleo da gleda mlađe žene. „Žena počne da primećuje svoje godine u trenutku kada otkrije da ima mlađih žena od nje“. Sebi neprestano postavljamo pitanja čak i onda kada želimo da prestanemo s tim. Da li smo zaista ono što predstavljamo svojim izgledom?
Dva suštinska pitanja ostaju zanavek i upravo ona „ubijaju“: Da li zaista želim da do „sudnjega dana“ živim s ovim čovekom ili s ovom ženom? Da li bih mogao da živim bez nje ili bez njega? Osim odgovora, preostaju još i nesigurnosti oko pitanja ko je u stvari Drugi, nesigurnosti kojima smo obuzeti zbog njegovog prisustva, zbog njegovog bića, njegove netaknute lepote, zbog privrženosti koju on upravo time stvara.
Igraju: Boris Pingović i Danijela „Nela“ Mihailović.
Reditelj: Filip Grinvald.
Dramaturg (pisac originalnog dela): Erik-Emanuel Šmit (franc. Éric-Emmanuel Schmitt).
Prevod: Stanica Lazarević.
Dramaturg (adaptacija teksta): Željko Hubač.
(Fotografije: Duodrama „Mali bračni zločini“, 2011)
Add Comment