Bližnji ti govore da postavljaš previše pitanja. Ponekad sanjaš o tome da pritisneš tipku za isključivanje uma. Imaš dojam da si s drugog planeta. Ne uspijevaš pronaći svoje mjesto. Osjećaš se neshvaćeno. Opisuje li ijedna od ovih rečenica baš tebe?
Ako je tako, zacijelo ćeš se prepoznati u profilu iznimno misleće osobe. Biti iznimnomisleći je zbilja zamorno, ali tvoj mozak – upravo taj koji previše razmišlja, pravi je dragulj. Njegova suptilnost, složenost i brzina kojom djeluje, zaista su zadivljujući, a po snazi ga se može usporediti s motorom Formule 1. Kada ga vozi netko nevješt, može se pokazati krhkim i pogibeljnim. Da bi iskoristio svoje potencijale, traži vozača najviše klase i primjerenu pistu. Dosad te je tvoj nestašni mozak vodio po bespućima.
No vrijeme je da preuzmeš upravljač i to već od danas. Zahvaljujući knjizi „Kako manje misliti“ naučit ćeš iskorištavati izvanredne mogućnosti svoga mozga koji ti se prije činio neuhvatljivim! A usto ćeš osjetiti i olakšanje te, prihvativši sebe i svoj fantastični um, napokon odahnuti punim grudima.
Christel Petitcollin, autorica bestselera „Kako manje misliti“, upravo prevedenog na hrvatski jezik, i predavačica s 27-godišnjim iskustvom psihoterapeutkinje i trenerice u području komunikacije i osobnog razvitka, često je slušala kako neki njezini pacijenti imaju spomenute poteškoće.
„Godinama sam slušala te riječi, tako slične kod svake od tih osoba. Prikupljala sam te informacije, zatim ih analizirala i organizirala. Tako sam otkrila tip osobe koja previše razmišlja, koju ne razumiju i koja zbog toga jako pati. Takva osoba uvijek u sve sumnja. Ona ne razumije zašto se osjeća toliko drukčije i ne može naći svoje mjesto u svijetu. Odlučila sam napisati knjigu kako bih ljudima koji previše misle pomogla da razumiju sebe, da se lakše nose s time što jesu te da svoje izvanredne kvalitete napokon shvate. I tako je nastao veliki hit „Kako manje misliti“.
Malo poznat fenomen
Ljudi koji previše misle, oni s dominantnom desnom polutkom mozga, čine nešto malo više od 10 posto stanovništva. Za ljude s dominantnom lijevom polutkom mozga (90 posto stanovništva) postoji samo jedan tip inteligencije: njihova vlastita. To je ona inteligencija koja se može mjeriti testovima inteligencije. Previše razmišljanja pritom se smatra anomalijom, čak i kao prokletstvo za one koji s time žive. Vjerojatno će biti potrebno još prilično mnogo vremena prije nego što se ta vrsta kompleksnog mišljenja počne proučavati kao ono što jest – neurološka posebnost koja nije ni bolest ni hendikep.
U knjizi autorica ne govori o darovitosti nego samo o kompleksnom mišljenju i hipersenzibilnosti. Ljudi koji previše misle mrze izraz „darovit“. Većina autora smatra da je prekomjerna darovitost nevolja. Ova je knjiga odlučno pozitivna i optimistična. Biti drukčiji ne znači biti manjkav. Kompleksno mišljenje i hipersenzibilnost skrivaju veliku moć.
Sasvim dovoljna razloga da ovu knjigu izdavačke kuće ‘Poetika’ upišemo na popis želja i uvrstimo u književnu preporuku tjedna!
Add Comment