Gledam u daljine iza sebe
I vidim obronke tragova koraka nade.
Leteo sam pun elana,
Krila isekoše mi oni kojima
Tuđi uspeh je bolna rana!
Sebe ne prepoznajem ‒ onog
Malog dečaka iz sveta mašte.
Realnost ukrade mi sve snove i uništi
Moje skrivene bašte.
Nisam bio spreman za ovu borbu,
Nisam hteo da oduzmu mi slobodu.
Umetnik sam loše sreće,
Bacam svoj talenat u smeće!
(Fotografija: „Writing”; © „Vikimedija”)
Add Comment