Dozvolim ponekad sebi
Taj izlet u snove
Jer tamo nema laži
I tamo je sve po mome.
Dozvolim ponekad sebi
I da sanjam budna
Jer sanjarenje je tako lepo
A realnost je tako ružna.
Dozvolim ponekad sebi
Da po oblacima lutam
Skakućem ko dete bez briga
Dok ispod mene gomila ljudi rida.
Dozvolim ponekad sebi
Da se ušuškam u bajku
Gde je glavna rola moja
I gde sam ja samo svoja.
Dozvolim ponekad sebi
Da ne vidim ništa ružno
Gde se svi grle i ljube
I gde nema ništa tužno.
Dozvolim ponekad sebi
Da gledam kroz ružičaste naočari
Gde ceo svet ima svega
Gde nikome ništa ne fali.
Dozvolim ponekad sebi
Da vidim svuda samo zdrave ljude
Gde bolesti i lekovi ne postoje
Sa mislima – da svima dobro bude.
Dozvolim ponekad sebi
Da volim sve na svetu
Da mislim da ne postoje osećanja lažna
Da nema foliranja i materijalizma
Vulgarnosti, oholosti i primitivizma.
Dozvolim ponekad sebi
Da pričam sa onima kojih nema više
I osećam se divno kao nebo posle kiše
Jer onda je na nebu duga, a ne tuga.
Ali uvek, ja se snovima svesno predam.
I stojim na zemlji kao vojnik čvrsto
I ne lebdim uvek životnom pričom.
Dozvolim ponekad sebi
I ne mora niko od snova da me brani
Znam vrlo dobro šta je java
Jer ja sam sanjar realni.
Add Comment