„Feniks mojih nadanja“ – iz zbirke „Deseto nebo“

0

U mračnoj sobi prepunoj dima
Sa crnim oreolom oko duše,
Na stolu izgužvane maske, pokidane niti,
Iscijepane rite prošlih boli,
Sve skupljeno, onako prosto, seljački,
Kao stog sijena spreman da izgori,
Prepun soli koju sam tako brižljivo skupljala.
Godinama je nizala u perlice osame.
Sve tu, ispred mene, na stubu srama, i osude.
Nakon toliko godina ćutnje,
Kao rob u galiji prepun okova,
Sa krvavim dlanovima i stopalima ogtrezlim u soli,
Sa trepavicama prepunim trnja.
I osmijehom, bolno iskrenim na usnama ispucalim od oluja.
Kao rob slobodan posle toliko godina,
Preko puta stojim sa vatrom u rukama,
Spremna da svakog trenutka u Feniksa se pretvorim,
Da po prvi put nebo ugledam,
Sa slobodom u očima, sa srcem u grudima.
Teško je ostati go pred svijetom,
Biti prirodno svoj, na zgarištu svojih zabluda,
Srušiti sve brane suza koje si gradio
Pazeći da nešto ne naruši tvoj grad od soli, od snova.
Krpljenih iluzijama i zabludama u koje si vjerovao.
Tvoj svijet prošiven lijepim riječima, strepnjama, krivicom.
Teško je skinuti sa sebe plašt ograničenosti,
Prihvatiti svoje kompleksne vrijednosti,
Otresti sa sebe okove istorije,
One kojima si okovao srce, i dušu, i tijelo svoje,
Skinuti kožu i ostati prost pred svijetom.
Nemoj se plašiti svojih suza,
Nisu sve suze svijeta zle,
Ne nose sve te kapi uvijek ukus tuge i pelina.
Osjećam taj ukus na usnama
Dok stojim ispred sopstvenog duševnog zgarišta,
Bez ijedne sporedne uloge,
Bez predstave. Bez publike. Samo ja.
Rob oslobođen okova,
Feniks sa krilima leptira

Oglašavanje

O autoru

Avatar

Neparni element u ljudskom sistemu, fabrička ili genetska greška koja se nikako ne uklapa u svjetski poredak zabluda i laži.

Ostavite odgovor

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.

Send this to friend