… jer preko 40 ne samo da ne smeš da izgledaš odlično, već treba lagano da skupljaš novce za sahranu i daće… da ne opterećuješ decu i rodbinu. Jer preko 40 ne treba ni da si doterana ni nasmejana. A ne bi bilo ok ni da vodiš računa o svom telu. Sve što si do tada uradila – uradila si. Posle toga, logično je, da se tvoj mali, ženski, nesrećni, sparušeni život jednostavno ugasi. Treba da te zamene novi, bolji, lepši, plastičniji modeli. Ako ne možeš da budeš Barbika, ne možeš ni da budeš.
Ovakav utisak prenose mediji, na žene, na muškarce, na devojke, ostavljajući u podsvesti ideju „istrošene robe“.
Možda ima veze sa potrošačkim društvom, jer ako nekome kažeš da je lep i bez šminke i sa borama, čemu onda kozmetičke kompanije, plastični hirurzi… (daleko od toga da ne volim šminku, kreme, maske, vitamine…). Možda ima veze i sa tim da je biti star, u ovo današnje vreme loša stvar, spora, van tokova. Ali zašto si u 40 godina već stara? Zašto te neko svrstava u kategoriju za odstrel i iznenadi se kada kažeš koliko imaš godina, a opet lepo izgledaš?
Mediji nam svakodnevno serviraju ovakve priče i slike. Ne samo domaći, već i strani. To je jednostavno trend, a mnogima je to tek polovina života. I sve češće ovakvi komentari počinju da se odnos ei na muškarce.
Jasno nam je da lice dobija bore, jasno nam je da nam se telo menja, ali imam utisak da je u pitanju omalovažavanje.
Mladost je oduvek bila brža i zabavnija od starosti, ali gde je ta granica? Koje godine ti kažu: Da, star si. 35? 45? 60? Ili je starost samo u oku posmatrača, dok se ti i u svojih 80 osećaš kao klinka tj. klinac.
Add Comment