Nije kraj ako je jesen

0

Jesen je stigla ma koliko ja odbijala da priznam. Ma koliko je voljela, sa sobom obavezno u blatnjavim cipelama donosi blagu dozu depresije i nekog opsesivnog ludila. Da, jeste, takva je. Iščašena jesen.

Možda ne bih ni primjetila da oko mene nisu počeli svi da pričaju o sumornim kišama i da padaju u bedak zbog dosade i ogorčenih oblaka. Dosadni dani, dosadnije noći, neispunjeni životi, prazni, bez smisla, bez ljubavi, bez strasti, bez posla, bez samog sebe. Što je možda i najgore zar ne? Kad izgubiš sebe i postaneš siv, jesenje siv. Kao da ne znaš da sebe moraš držati čvrsto vezanog uz sebe, da ne smiješ odlutati, da moraš pronaći neki smisao u ovom suludom vremenu na Balkanu. U ovoj nemogućnosti.

Jesen je. Iako tako zvuči, ona nije kraj. Za mene sigurno nije. Možda će mi samo nedostajati sunce, i podgoričko vruće ljeto. Možda će mi neodstajati da se šetkam poluobučena po stanu, da pijem Jacobs na terasi u zoru, ali uvijek mogu da se ogrnem nekim ćebetom i da uživam u oštrom vazduhu, da upijem nebo dok je okupano zorom. Svuda u svijetu je neka zora jednom u danu. Uvijek mogu da otputujem negdje, bilo gdje… do nekog jezera, do bure na moru, do mog rodnog gradića… Negdje. Možeš i ti. Kriješ to mjestašce negdje ispod kaputa, pod džemperom, ma moraš ga imati.

I nemoj da mrziš jesen. Nije ti ona ništa kriva. Nemoj, jer dovoljno je mržnje u svijetu. Nemoj jer svi smo mi nečija mržnja, ali zar nije ljepše da budemo nečija ljubav, da nas neko u jesen grize od strasti. Nemoj, jer ljubav i jesen su svuda iste. Opsesivno lude. Iščašene.

Jesen nije kraj. I to je novi start, refresh. Vrijeme bundeve i medenjaka, kuvanog vina i dobrog druženja. Početak. Uvijek možeš nešto da mijenjaš, nešto da počneš. Jesen je vrijeme da se uviješ sa nekim ispod ćebeta, da mirišu palačinke nedeljom ujutru, vrijeme kestena i toplih usana. Nije valjda da će te kiša spriječiti u nečem. Osjeti i nju, upij je, udahni sjeverac u krvotok, možeš ti to. Znam da možeš. Nemoj misliti kako je došlo vrijeme da se zavučeš u sobu i prespavaš čaroliju čekajući novo proljeće. Pusti te priče. Vrijeme je za bajke. Jeste, svijet je u haosu, svuda je nered. Pomozi koliko možeš, zaboravi na komšijske priče i „google“ komšinice koje će te tračati uz jutarnju kafu. Ta nije te tata za komšiluk pravio, nego da ga učiniš ponosnim, da budeš bolji nego što je on ikad bio.

Da, jesen je. Počni nešto. Na kraju, uvijek možeš makar ime promijeniti. Bar na društvenim mrežama. Ali srce – izvrni ga naopako i budi ono što si oduvijek želio. Mašta je granica, ako je imaš. A poznato je da ona nema kraj. Ni jesen nije kraj. Nek bude tvoj početak vrijedan divljenja.

Oglašavanje

O autoru

Avatar

Neparni element u ljudskom sistemu, fabrička ili genetska greška koja se nikako ne uklapa u svjetski poredak zabluda i laži.

Ostavite odgovor

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.

Send this to friend