Tik tak. Otkucavaju poslednji dani godine.
Otkucavaju poslednje želje, poslednje odluke, nacrti planova „od Nove godine ću…“. Ja neću.
Desilo se toliko toga, a opet ništa značajno u pojedinim životima. Mnogih više i nema.
Neću da nabrajam i provjeravam imam li dovoljno prstiju da izbrojim koliko je novih zvijezda na nebu.
Neću ni da se preslušavam u mislima gdje sam sve osmijehe prosula, a koliko suza u tegli za pamćenje skupila.
Neću ni da pomislim koliko su me izgubili, mada fenomenalno znam koliko sam voljela.
Prestala sam i dane da brojim. Godine da računam.
Tu sam. Živa sam. I to je važno.
Mnogi će od vas poći da sa psovkom isprate godinu u svojoj olinjaloj toaleti, dok će ipak mnogi poći samo da se napiju.
Za njih je to samo još jedna noć u gradu.
Ljubiće one do kojih im nije stalo i trošiće najljepše želje na bivše ljubavi.
One najvažnije – njih ćemo kao i svake godine cipelom po srcu. Dobro utabaj!
Većina je doživjela zagrljaje i poljupce, ali nije ništa osjetila.
Šta tu ima da se slavi onda?
Nisam kupila toaletu.
Imam ih nekoliko u ormaru, vise tužne i usamljene, neke još uvijek nevine i neoskrnavljene toplotom mog tijela.
Ne vjerujem u proslave i žurke baš tog jednog dana.
Ne vjerujem u pretvaranje novčanika u limun i cijeđenje do zadnje kapi.
Ne vjerujem u vatromet i želje u ponoć. I ne, nisam hejter.
Vjerujem u svaki dan, u svako jutro koje budna dočekam. To su moje nove godine.
Vjerujem da je svaka želja koja dođe iz srca i čistote duše ona koja će se ostvariti.
U bilo koju ponoć.
Svi u životu imamo prioritete. Nekom su to virtuelni prijatelji, nekom dobri orgazmi, nekom nove stvari i automobili, gomila novca i žurki i potok šampanjca.
Ja bih samo da se skupim, da se ušuškam u toplinu zagrljaja, sa poljupcem u tjeme.
Da mi miriše kuvano vino sa karnfilićem, i da mi moje đavolice predu u krilu.
Nekog da ga volim, po starinski. U svim stanjima. Da, tako nekako.
Vama želim… Ah pa, želim vam toliko toga.
Da vam se srca otvore za one pred kojima oči zatvarate.
Da vam se ruke u zagrljaj šire pred onima od kojih i leđa okrećete.
Da oprostite svima, jer treba nam blagoslov oproštaja.
Da se otvorite ljudima i da pustite da vas zavole.
Da se čuvate zatvorenih ljudi i stisnutih usana.
Da se sjetite u ponoć onih kojih nema, i možda, samo možda da zapalite svijeću za njih.
Da budete srećni i voljeni, ali i zdravi da to možete podnijeti.
Da naučite djecu da budu ljudi, da daju i poklanjaju, da vjeruju i vole.
Da spojite svoju dušu u cijelo, jer ovako rasparčani i podijeljeni nismo za svijet. Ni za selo nismo.
Želim vam toliko sreće da vam drhte koljena, i grandioznu ljubav od koje krila rastu.
Želim vam da vas ne boli ono što nemate.
Želim vam da nikad, nikad, nikad ne osjetite užase rata, i da vam djeca spavaju mirnim nasmijanim snovima.
Želim vam da budete živi, potpuno živi, za sve one koji nisu.
Želim vam da budete srećni za sve one koji vam nedostaju sa fotografija.
Želim vam da i vi nekom nedostajete.
Dragi moji, udahnite život. Putujte. Volite. Pustite da vas vole.
Ugasite mrak osmijehom. Nacrtajte srce ljubavlju.
Budite živi i budite radosni.
Budite bajka.
Srećna vam Nova godina!
Add Comment