Moja Ema,
Povratak u rodni grad mi nije doneo odgovore koje sam tražio i želeo. Umesto rešenja za sve gluposti koje sam učinio i dopustio ti da učiniš, dobio sam samo podsećanja na iste i šamar sudbine od kojeg se još uvek ne mogu oporaviti.
Godine čoveku donesu neku zrelost, kada shvatiš koliko je sredina nametala tu neku savršenost, koja je bila običan mit, nerealnost i uništenje ikakve mogućnosti da se ljudi povežu. Zaboga, ako nisi savršen i prema standardima sredine, nisi dostojan da budeš prihvaćen, poštovan i voljen. Nesavršenost, različitost, jedinstvenost i karakternost su bili dobrodošlica za iskazivanje njihovog prezira i osude. Ne znam u kojoj oluji se izgubio moj buntovnički duh i kada sam odlučio da dopustim da propadne sve za šta sam se ikada borio i što sam voleo. Dok živim vraćaću dug sudbini zbog pogrešno odabrane igre.
Kao da je sve što je vredelo nestalo, a ovaj povratak osećam kao poslednji pokušaj da krhotine svog života spojim. Možda i uspem da vratim svetlo u svoj život. Možda uspem da te ponovo nađem i vratim u svoj život. Fališ, neopisivo fališ da popuniš prazninu koju osećam. Rasipa se sve u šta sam nekada verovao, kao prah na vetru. Fališ da držiš moje snove na okupu. Rasejanog uma gubim ih iz vidokruga. Svaki korak je kao po ledu, tananom sloju leda iznad reke, koji popušta i pucketa pod težinom umornog tela hodača.
Moje pravo lice budi se sada iz dubokog sna. Imao sam mračne dane, nosio ih kao verne drugove u srcu. Puštao sam da me lomi obilje gluposti, tuđeg zla i tame. Prokleto tvrdoglav nisam želeo da priznam da su neke stvari izvan moje kontrole. Lakše je bilo staviti masku veseljaka i glumiti zabavljača, pajaca istrošenih fazona, čijim šalama su se drugi na silu smejali.
Znaš, svestan sam da je ovo trenutak promene. Neću ga pustiti. Ne želim. Naći ću te ponovo. Ovaj usamljeni galeb iznad osrednjih mora doneo je odluku da se vrati na kopno.
U iščekivanju tvog glasa,
Filip
Add Comment