Intervjui Srbija

Slobodan Šuljagić: Najteže je kretati od praznog papira, onda se ponekad i glava „isprazni”

Slobodan Šuljagić je poznati srpski režiser, scenarista, filmski producent i profesor. Diplomirao je pozorišnu i radio režiju na Fakultetu dramskih umetnosti (FDU) Univerziteta umetnosti u Beogradu 1987. godine, u klasi Borjane Prodanović i Svetozara – Toze Rapajića. Sa njim su studirali i: Branko Popović, Jagoš Marković

Režirao je neke od najpopularnijih domaćih serija i filmova. Svakako, najpoznatiji domaći sitkom, pripremljen u njegovoj „režiserkoj kuhinij”, jeste „Ljubav, navika, panika, koji se našao na listi deset najboljih svetskih sitkoma.

(Fotografija: Slobodan Šuljagić; © „Vikimedija”)

Autor ste jednih od najpopularnijih domaćih sitkoma – „Ljubav, navika, panika” i „Kuku, Vasa”. Koliko je zahtevno režirati ovaj podžanr komedije?

Snimanje je i muka i veselje, pogotovo ako ga doživljavate kao kreativni proces, a ne egzekuciju. Komedija traži preciznost i džeziranje, a kada je u pitanju TV serija vreme je strogo limitirano, pa vam se ponekad čini da trčite trku na 100 metara u lavirintu.

Sitkom je zahtevan podžanr i ima manji procenat uspešnosti od ostalih, pogotovo na ovim prostorima.

Šta to razlikuje domaću kinematografiju 20. veka od sadašnje?

Nekada su naši filmovi bili autohtoni, a danas su više povezani sa svetskim tokovima. Informacione tehnologije su onemogućile ideološku izolaciju. Tako je i domaća kinematografija, po mom mišljenju, izgubila na egzotici, ali je osavremenila filmski jezik. Kako reče Tomas L. Fridman: „Svet je ravan!”

Da li je važno za režisere da budu dobri scenaristi, to jest da imaju i dar za pisanje?

Nije na odmet imati literarnog dara, pogotovo što je zbog oskudice ovde reditelj na većini setova i šouraner. Češći slučaj je da pisci režiraju i to, po pravilu, daje zanimljiv rezultat. Ima i obrnutih slučajeva, ali se reditelji uglavnom uključuju kao koscenaristi, kada je ideja već postavljena.

Najteže je kretati od praznog papira, onda se ponekad i glava „isprazni”. Za reditelja je veoma važan i čitalački talenat koji se razvija od ranog detinjstva. Da bi neko bio primamljiv kreator, mora biti strastan konzument.

Možete li mi u pet reči opisati svetsku rediteljsku scenu 21. veka?

Heterogena i zbog toga uzbudljiva.

(Fotografija: Slobodan Šuljagić; © „Vikimedija”)

Čime Vas je filmska umetnost osvojila?

To je eskapistički ritual: izlazite iz stvarnosti, pročišćavate se i vraćate okrepljeni. Ako to praktikujete svakodnevno, postajete filmski ovisnik. Taj sam!

Koji filmski žanr najviše volite?

Kao gledalac, nijednom žanru ne dajem prednost.

Pozorišna, filmska ili televizijska režija? Zbog čega?

TV, zato što je proces najdinamičniji.

Prirpemate li neke nove projekte?

Da, ali ne bih o tome, da ne ureknem.

Kako vidite svet pozorišta i filma za 50 godina?

Biće sjajan, žao mi je što ga neću videti.

(Fotografija: Slobodan Šuljagić, 2016; © „Večernje novosti”)

About the author

Nikola Stojanović

UREDNIK za Srbiju | Adria Daily magazin | Njegove tri najveće ljubavi u umetnosti jesu: gluma, pisanje i novinarstvo. Smatra da je kreativnost osnova kulture i umetnosti, odnosno multimedije – bez kojih je život besmislen! | Redovni je član Udruženja novinara Srbije (UNS) i Nezavisnog udruženja novinara Srbije (NUNS).

Add Comment

Click here to post a comment

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.