Bojan Vasković je pevač (frontmen) jedne od najpopularnijih srpskih muzičkih grupa „Leksington”, osnovane 2004. godine u Beogradu.
(Fotografija: Bojan Vasković („Lexington Band”), „24sata”)
Iako su vas često pitali, podsetite nas još jednom kako je nastao naziv „Lexington Band”? Šta on Vama predstvalja?
Mi smo počeli da pevamo u jednom kafiću, koji se nalazi u Beogradu, čiji je naziv „Lexington Cafe”. On i dan-danas postoji, pa često i rado tamo svratim da popijem kafu, s obzirom na to da je stariji lokal koji „ima dušu”. Eto, tako je nastalo ime benda i sve nekako krenulo dobrim putem, od te 2004. godine.
Koji vaš nastup pamtite kao najbolji do sada?
Ima ih mnogo, zaista! Onaj u Banja Luci je imao neku posebnu energiju, naravno, pored koncerta u Beogradu na krovu tržnog centra „Stadion”.
Vaša omiljena pesma koju ste snimili je?
Sve pjesme koje pjevam su nekako iz duše. Nikada ne pjevam nešto što mi ne legne ili što mi nije srcu milo. To je samo stvar momenta. Ove nove pjesme su mi posebno drage, pogotovu „Sve je isto”.
Folk, pop ili rok?
Pop-folk.
Bili ste gostujući član žirija u „Pinkovim zvezdicama”. Kakvo iskustvo nosite sa snimanja tog projekta?
Jako je lijepo iskustvo. Slušati tu dječicu bilo je uživanje, jer su mnogo talentovana i slatka. Jedino što je malo naporno – treba da se sjedi tamo po skoro 11 sati, a ja nisam taj tip. Sve u svemu, bilo mi je veoma interesantno.
Da li pripremate novi singl ili album?
Spremamo album. To nam je četvrti studijski i izaći će do kraja ove godine.
Koliko će pesama biti na njemu?
Trenutno postoji 15-ak pjesama, ali ćemo objaviti 12 ili 13. Videćemo.
(Fotografija: Koncert „Lexington Band-a” na 27. „Roštiljijadi”, Leskovac, 2016)
Kako vidite svet muzike za 50 godina?
Ako nastavi ovako turbulentno da se živi, brzo, ako muzika krene u ovom smjeru, mislim da će opet biti svjega kao i danas – biće i kvalitetne i manje kvalitetne muzike. Možda će se pjevati u svemirskim brodovima, ne znam.
Šta biste poručili našim čitaocima?
Da uživaju u svakom danu, da ujutru kada ustanu puste svoju omiljenu pjesmu – da im tako krene dan, da budu što pozitivniji, sa pozitivnim stavovima o životu, sa što više osmijeha na licu i da nemaju previše nerelanih želja.
(Fotografija: „Lexington Band”, „Telegraf”)
Add Comment