Ovogodišnji Deichmann Magic Night, koji je održan u Terme Olimia, ugostio je pored medijskih ličnosti i naše poznate umetnice, Goricu Popovic i Bilju Krstić. Prijateljstvo Gorice i Bilje datira jos iz perioda kada su se zajedno pojavljivale u grupi „Suncokret“,a kasnije su svoje prijateljstvo krunisale i kumstvom. Na samom događaju imali smo priliku da popričamo sa Biljom i čujemo njene utiske o putovanju, događaju i ostalim zanimljivostima.
Prvi put ste na Deichamann Magic Night događaju. Kakvi su Vaši utisci?
Meni je bilo fanstastično! Zaista je sve lepo organizovano. Revija mi se dopala. Volela bih da mogu da ih kupim. Jedne u boji, vrlo zanimljivem i jedne crne, baš kakve su meni potrebne za koncerte. Dopala mi se i revija kretorke iz Slovenije. Asimetrija i jarke boje su nešto što mene privlači. Čak sam se i zaljubila u haljinu kretorke! Voditeljke su bile odlične. Sjajna ekipa je okupljena. Alka Vuica je proslavila svoj rođendan i rekla da nisu važne godine, a ja sam saglasna sa njom!
Šta Vam se najviše dopalo u odmaralištu Terme Olimia?
Ne izlazim iz ovih bazena! Oni su mi se najviše dopali. Danas je bio izuzetan i izlet koji su za nas organizatori pripremili. Obišli smo porodičnu firmu, fabriku i prodavnicu čokolade, zatim divan manastir u kojem se nalazi najstarija apoteka u Sloveniji. Volela bih svima da preporučim ovo mesto, jer je zaista izuzetno. Ima toliko divnog sadržaja. Za pravi odmor i rekreaciju.
Danas ste zapevali tokom boravka u manastiru.
Uvek pevam u manastiru zato što me privlači ta akustika. Obično volim da pevam „Tebe pojem“, ali danas pošto smo bile Gorica i ja, zapevale smo „Moj đerdane“ i čuli ste koliko je divna akustika. Nisu potrebni nikakvi mikrofoni, već je zaista potpuno prirodno sve.
Koliko Vam se često dešava da Vi i Gorica Popović zapevate zajedno?
Pevamo na njenom rođendanu! (smeh) Zapevamo tako ponekad kad se sretnemo. Naročito Gorica, Sneška i ja. Onda priča obično dobije sledeći tok: „Ej! Ajde! Jel se sećaš kad smo pevale u Suncokretu onu pesmu…“ Poslednji put kad smo se ozbiljno pripremale da pevamo zajedno bilo je za moj jubilarni koncert u Centru Sava. To je bio prvi put da je ceo Suncokret bio okupljen na jednom mestu.
Kako je izgledao Vaš početak, a kako danas izgleda početak mlade osobe koja je izabrala upravo Vašu profesiju?
Velika je razlika. Danas, pre svega, tehnologija omogućava mnogo brži napredak i ulazak u profesionalne vode. Dovoljno je da okačite na YouTube neki snimak i ako dobro pevate i imate mnogo „sabskrajbera“, vrlo lako možete da napravite dobru karijeru. U moje vreme to je bilo „peške“. Kad sam započinjala svoju karijeru, u principu se znalo ko dobro peva. Znalo se iz krugova, npr. muzičke škole – ja sam se tu kretala. Mene su recimo preporučili za Suncokrete i ja sam otišla na tu audiciju. Mi smo to sve drugačije radili. Tada su televizija i radio bili jedini mediji gde si zaista mogao da se predstaviš. To je bio jedini marketing.
Iako ste išli „peške“ uspeli ste da opstanete na sceni tolike godine. Pak, mladi kojima je sve mnogo dostupnije, ne uspevaju da opstanu u ovom poslu na duže staze.
Ne znam, nekad će neko reći da je to do kvaliteta. Mislim da se danas brzo i lako postaje zvezda, pa se isto tako i brzo gasi. Upravo zbog toga što je strahovito velika ponuda i sve to kratko traje. Nemam pravi odgovor na ovo pitanje. Drugo vreme, druge neke stvari su važnije. S obzirom da se bavim ovom vrstom muzike kojom se bavim, drugačije je. Ne moram da pevam na engleskom da bih išla na strano tržište. Pevam na svom maternjem jeziku i to je mnogo lakše, a drugo to je prilično u modi. Pogledajte sve najpoznatije top liste, uglavnom je to tradicionalna muzika malih naroda. Velike tradicije su odavno pokazale sve što imaju, tako da sada male tradicije dolaze na presto. Koliko se samo puta desi da neko peva tuđu tradiciju! Evo, ja isto pevam. Uglavnom su to iz nekog našeg okruženja, ne pevam pesme nekih dalekih tradicija – Indije, Kine, Japana… Ali, pevam makedonske, mađarske, grčke, rumunske, bugarske peseme…
Na kraju, gde ipak najviše volite da nastupate?
Moram da priznam da ipak najviše volim kod nas da nastupam, zato što mi najviše znači kada dobijem dobru podršku odavde. Svakako, značajne su podrške i iz inostranstva. Na samom početku Bistrika dobili smo najlepši kompliment. Na najvećem sajmu umetnosti u Brazilu, na press konferenciji, rekli su da muzika Brazila udara u noge, a muzika Bilje Krstić udara u srce.. Šta ćete više od toga?! To su pesme koje su pisane iz srca i pevaju se iz srca.
Add Comment