Finansijska kriza i savremen način života; velike ambicije, a male mogućnosti; borba za egzistenciju i osnovne potrepštine – sve više patimo i strahujemo za bolje sutra. Ili jednostavno – sutra. Sa svom tom tenzijom i nemirom rame uz rame ide i anksioznost, od koje pati svaki deseti stanovnik na svetu.
Psiholozi smatraju da je mnogo više anksioznih, nego što nam to podaci govore. Koliko je onih koji se sa ovim problemom nisu uhvatili u koštac? Prema brojnim istraživanjima kod žena je anksiozni poremećaj zastupljeniji, nego kod muškaraca, a jedan od razloga je upravo neprihvatanje sopstvenog stanja. „Mislim da je to dosta uslovljeno kulturološki. Razlike u poremećajima između muškaraca i žena imaju veze sa tim šta je društveno prihvatljivo ponašanje i osećanje za svaki od polova“, smatra diplomirani psiholog i REBT psihoterapeut, Bojana Rubežanović. „Muškarci se smatraju slabima ako pokazuju osećanja kao što su strah, briga, bespomoćnost i nesigurnost, koja su povezana sa anksioznošću. Od njih se očekuje da ne pokazuju navedena osećanja, jer se mogu protumačiti kao odraz slabosti“.
Bolest ili emocija?
Neretko su i muškarci i žene u zabludi, smatrajući anksioznost bolešću. „Anksioznost je emocija koja poziva organizam na akciju i uvodi ga u situaciju „bori se i beži, jer neka opasnost preti“. To znači da se ta emocija javlja u situacijama koje ocenjujemo kao opasne i samim tim nas priprema da budemo svesni gde sve opasnost vreba. Međutim, problem nastaje kada mi ocenjujemo ili percipiramo kao pretnju ili opasnost one stvari, događaje i situacije koje zapravo i nisu objektivna pretnja; onda na takve situacije reagujemo preteranom uznemirenošću i strahom“, zaključuje Bojana. Možemo se plašiti psa, pauka ili gubitka nekog bliskog, ali kada je u pitanju anksioznost fokus je više unutrašnji nego spoljašnji – nema spoljnog objekta, niti spoljne opasnosti, već je reč o stanju unutrašnje teskobe.
– Zašto plačeš, šta se desilo?!
-Gde si? Dođi, molim te. Ludim! Ugušiću se od neke panike, ne znam šta mi je…
Okidači ove emocije su različiti. Najčešće su to neke stresne situacije, kada se osoba suočava sa gubitkom (nekog bliskog, posla, moći…), kada se nalazi pred nekim novim izazovom ili nekom komplikovanom situacijom. Tada se javljaju telesni, ponašajni i psihološki simptomi. „Na telesnom nivou anksioznost dovodi do lupanja srca, mišićne napetosti, mučnine, suvoće usta, znojenja, tremora, vrtoglavice, kratkog daha, dijareje – osobe se najčešće žale na kombinaciju ovih telesnih simptoma. Kada je reč o psihološkim simptomima, najčešći je osećaj teskobe i strepnje, tenzije i napetosti. U ponašanju osoba primećuje sledeće probleme: sve se više povlači u sebe i izoluje se, ima probleme sa koncentracijom, negativno anticipira svoju budućnost, odlaže bitne obaveze koje povezuje sa pretnjom, katastrofizira, posmatra samo znake opasnosti i izbegava da se suoči sa pretnjom“. Ako je blag oblik ispoljavanja u pitanju, uz skretanje pažnje na druge objekte, vežbe disanja i mišićnu relaksaciju anksioznost se za nekoliko minuta može značajno umanjiti. Osoba koja se boji otvorenog prostora smirila bi se čim bi izbegla otvoren prostor. Međutim, ako se suoči sa strahom, on će je preplaviti na neko vreme,od 15 min do nekoliko sati. Nakon toga bi prošao, jer organizam stremi vraćanju u ravnotežu.
-A šta ako mi se desi napad pred drugima?
-Neće, bićeš već sutra bolje. Ionako si na odmoru, ne sekiraj se.
-Ne,neću. Moram dati otkaz…
Često anksiozne osobe imaju problem sa nezdravom emocijom sramote i stida. Plaše se da će se osramotiti pred drugima – drugi će videti kako je ona slaba i pomisliće nešto loše o njoj i zato se plaše da neće moći da kontrolišu svoj panični napad pred drugima. U samom napadu panike zbog ekstremnog nivoa anksioznosti osoba ima haotično mišljenje ili često ima doživljaj kao da ne može da se usredsredi ni na šta. Takvo stanje je normalno za napad panike, jer je tada organizam u potpunom fokusu da nađe rešenje da pobegne od opasnosti. „Nekad je veoma poželjno piti lekove, posebno kada se radi o veoma disfunkcionalnoj anksioznosti koja traje godinama ili mesecima. Veoma dobre rezultate daje kombinacija psihoterapije i farmakoterapije. Ako je osoba spremna da uporno i kontinuirano radi na svom problemu, ne izbegava ga i želi da se suoči sa njim i da se izlaže, onda je najčeće dovoljna psihoterapija“,smatra Bojana. „Što se tiče samopomoći, ako osoba ne gleda da izbegne ono što je plaši i sebe suočava sa strahom, govoreći sebi da to nije ništa strašno i da ona to može, najverovatnije će uspeti da ga prevaziđe. Nažalost, nekada dugotrajno i veoma izraženo stanje anksioznosti utiče na formiranje disfunkcionalnih navika i iracionalnog razmišljanja,u kojima se osoba oseća sigurno, a zapravo joj te iste navike i razmišljanja samo održavaju anksioznost i utiču na kvalitet života. U takvim situacijama osobi je jako teško da sama izađe na kraj sa svim tim“.
Bolje sprečiti, nego lečiti
Pored depresije, anksioznost je najčešći emocionalni poremećaj. Svaki treći klijent koji kod Bojane dođe na psihoterapiju ima problem sa anksioznošću. „Izbegavajte suvišno analiziranje i preteranu brigu. Živite zdravije: spavajte dovoljno, trenirajte i hranite se zdravo. Ako primetite da se previše plašite stvari kojih ne bi trebalo i da to ometa vaše funkcionisanje, jedini lek je da se suočite sa tim. Tako ćete shvatiti da to i nije neka pretnja, već samo mala neprijatnost“. Ukoliko Vam je teško da sami rešite problem, ne oklevajte da zatražite pomoć, bez obzira na pol i očekivanja drugih. Izgovorite šta vas muči i obezbedite sebi znatno kvalitetniji život.
Add Comment