Umesto predgovora:
F64.2 Disordo identitatis sexualis puerilis – Poremećaj polnog identiteta u detinjstvu
Poremećaj se obično javlja prvi put za vreme ranog detinjstva (uvek pre puberteta). Karakterišu ga stalno i intenzivno nezadovoljstvo svojim polom i želja (ili insistiranje) da se pripada suprotnom polu. Osoba je stalno preokupirana odećom i poslovima suprotnog pola, uz negiranje svoga pola. Ova dijagnoza podrazumeva težak poremećaj normalnog polnog identiteta, te samo bučno ponašanje kod devojčica i dečaka nije dovoljno.
preuzeto sa portala psihocentrala.com
Svaka sličnost sa stvarnim likovima i događajima potpuno je slučajna.
12. mart 2002. godine
Vrtić kao i svaki drugi.
Sa decom kao i u svakom drugom vrtiću.
I sa jednostavnim zadatkom za svakoga od njih. Osim za petogodišnjeg Stefana.
Potrebno je da nacrtaju svoj otisak ruke i da napišu svoje ime. Ipak treba pripremati decu na vreme, jer, uskoro kreću u prvi razred osnovne škole.
Stefan je gledao oko sebe: Dejan, Sonja, Željana, Uroš, Anita… Na svakom crtežu je po jedno ime. Osim na njegovom. Zapravo, na njegovim. On je nacrtao dva otiska. Na njegovim otiscima piše Stefan i Helena.
Predao je svoj crtež vaspitačici.
„Nisam rekla da napišete svoje i ime svoje simpatije, Stefane”, nasmejala se učiteljica i vatila mu crtež.
Stefan je pogledao svoj crtež ponovo, odložio ga sa strane i počeo da plače.
„Stefan i Helena to su srca dva!”, počela je da viče cela grupa dece pošto su čuli šta je vaspitačica rekla.
Stefan je i dalje plakao.
Vaspitačica nije shvatila.
Stefan je odrastao.
Vaspitačica je i dalje nastavila da vraća crteže deci sa dva imena, držeći se svojih standarda.
Ali Stefanov crtež je ipak ostao izložen u vrtiću, iako i danas malo ko razume pravu poruku njegovog detinjstva.
Prethodne kolumne “Lice današnjice“ možete čitati ovde.
Add Comment