Od nastanka sveta hrana je povezana sa zdravljem, kulturom i socijalnom sredinom. Hrana govori čak i o klasnoj pripadnosti, od nedostatka “dobrih“ namirnica za koje su uskraćeni siromašni, do privilegija “zdrave“ (bogatije) ishrane u kojima uživaju oni koji imaju više novca.
Pesma “Zdrava hrana“ od benda SMF nudi nam priču o podeli na ono što “treba“ ili “ne treba“ jesti.
“Čuo sam od Mice da semenke pomažu
I novine pišu i doktori to kažu.“
Zdrava hrana postaje tema koja je veoma popularna u društvu. Mediji su svakodnevno puni tekstova o zdravoj hrani, a poslednjih nekoliko godina skoro da ne možemo zamisliti nedeljno izdanje dnevnih listova bez saveta poznatih ličnosti koje govore o tome koje namirnice treba koristiti i koji su recepti dobri za nas. Takođe, i same reklame sa sloganom “da živite zdravo i izgledate baš lepo“ govore o tome kako uz veštačke preparate (?!) možemo biti zdravi i dobro izgledati (gde je najčešće akcenat stavljen na dobrom izgledu).
“Batali zdravu hranu ne nanosi štetu
nudimo ti roštilj najbolji na svetu“
Kada je reč o vegatarijanstvu, treba se zapitati o čemu se zapravo radi i koji su motivi za vođenjem ovakvog života. Ukoliko je neko ubeđen da je zdravlje presudno kada je vegetarijanstvo u pitanju, najčešće čujemo rečenicu: “Zdraviji sam od tebe, moje telo je bolje od tvog“. Ako je ipak u pitanju moral, možemo čuti: “Ja sam bolji čovek od tebe“, misleći na to kako ne ubija životinje da bi se prehranio. Zapravo, o vegetarijanstvu se poslednjih godina najčešće govori kao o modnom trendu i mnogi ljudi koji su inspirisani poznatim ličnostima koje su vegetarijanci, reći će: “To je moderno, želim i ja da probam“.
“Neće više ljudi s masnoćom da se pate,
Svi su uveliko prešli na razne salate“
Francuski sociolog Pjer Burdije između ostalog govori i o socijalnom raslojavanju po ukusu. Postoje reklame koje sadrže mnogo diskriminacije, ali i one koje govore o tome ko su “pravi“ ili “iskusni“ muškarci. Recimo, ukoliko se gazirano piće reklamira pod sloganom “samo za iskusne“, veliki deo publike nesvesno će poželeti da se nađu u tom krugu. Dobar marketing dovodi do trenda i to što su “svi uveliko prešli na razne salate“ može se čitati iz više uglova. Jedan od njih je i ubeđenje kod mnogih aktivnih korisnika društvene mreže Instagram (na kojoj trend fotografisanja hrane traje duži period) da hrana koju jedemo mora da izgleda dobro, kako bi izgledala što bolje i kada podelimo ono što jedemo sa svojim pratiocima. Uticaj modnih blogera je veliki, posebno na tinejdžere, a većina njih ubeđena je da će zdrave boje koje nalazimo kod salate dobiti mnogo više pozitivnih komentara i “lajkova“ nego na primer meso. Da li to znači da se, ukoliko već takve fotografije izazivaju pozitivne reakcije, većina slaže da treba odbaciti meso i preći na salate, ili je samo reč o deklatarivnoj podršci ovakvom načinu ishrane? Fotografisanjem hrane čini se da smo poremetili psihološku hijerarhiju motiva i hranu, koja predstavlja prvi stepen i osnovnu potrebu, stopili sa petim, najvišim stepenom, koji govori o potrebi za samoaktuelizacijom. Ovde se može dovesti u pitanje i hrana kao oblik estetskog zadovoljstva.
Kako se osećamo dok trošimo novac na meso, a kako na voće i povrće, ukoliko pođemo od ubeđenja da smo kupovinom voća i povrća učinili dobro delo za sebe i svoje telo, a kupovinom mesa “zatrpali“ sebe nezdravom hranom i podržali ubistvo životinje? O čemu govorimo kada spomenemo kajanje u ishrani? Da li rečenicom “hrana koju jedem je sigurnija od tvoje“ želimo da ubedimo sebe ili druge u to?
Ukoliko isključimo finansijsku mogućnost i podelu na bogate i siromašne, izgleda da je svako od nas ponosan na ono što jede. Mnoge turističke agencije kada govore o raznim područjima često će potencirati na “dobroj“ hrani iz tog kraja. A u tom slučaju, teško da će u Srbiji ijedna salata uspeti da pobedi sarmu.
Prethodne kolumne “Lice današnjice“ možete pročitati ovde.
Add Comment